Ako su ploče nokta zahvaćene gljivicama, to očito neće ukrasiti nokte na nogama. Ali svaka peta osoba barem jednom u životu susreće se s ovom bolešću. Nokat mijenja boju, zadeblja i mrvi se. Simptomi gljivične infekcije mogu biti izbrisani, a liječenje nije propisano na vrijeme.
Kada je imunološki sustav oslabljen, gljivice s noktiju mogu se proširiti na kožu stopala. A u nekim slučajevima, gljivice se mogu proširiti krvotokom i uzrokovati oštećenje unutarnjih organa. Gljivična infekcija čest je uzrok alergije i pogoršanja mnogih bolesti, na primjer, bronhijalne astme. Bolesna osoba je opasna za druge, posebno za djecu.
Liječenje gljivične infekcije noktiju nije lak zadatak. Pacijent će trebati upornost i točnost. Unatoč prividnoj neozbiljnosti bolesti, važno je prepoznati gljivice stopala na vrijeme i svakako ih liječiti.
Uzroci gljivične infekcije noktiju
Gljivice koje uzrokuju bolesti noktiju normalni su stanovnici okoliša. Ali pod određenim uvjetima, gljivični micelij se može početi razvijati u ljudskoj koži ili noktima. Onihomikoza, gljivica noktiju, javlja se nekoliko puta češće na nogama nego na rukama. To je zbog činjenice da su stopala češće ozlijeđena i više dolaze u dodir s kontaminiranim površinama. Gljivice na noktima se na isti način pojavljuju na nožnim prstima i rukama.
Možete se zaraziti gljivicama u zajedničkim prostorijama gdje ljudi hodaju bosi. To su plaže, bazeni, kupke, saune, teretane, tuševi. S nogu bolesne osobe ljušte se ljuskice kože koje sadrže spore gljivica. Spore su vrlo otporne i mogu ostati održive godinama. Gljive posebno vole vlažna okruženja i drvene površine.
Kada dođe u dodir s kožom zdrave osobe, spore se aktiviraju i počinju se razmnožavati. Obično su prvo zahvaćena stopala. Kasnije se infekcija može proširiti na nokte na nogama i rukama. Bolesna osoba, zauzvrat, postaje izvor infekcije za članove kućanstva, osobito djecu.
U jednoj obitelji veća je vjerojatnost da će se bolest razviti kod jednog od roditelja i kod djeteta nego kod oba supružnika. Razlozi za to leže u genetskoj predispoziciji.
Znakovi i vrste bolesti
Bolest noktiju na nogama nije teško prepoznati; njegovi su simptomi očiti. Ovisno o tome kako izgleda zahvaćeni nokat, razlikuju se tri oblika bolesti: normotrofični, hipertrofični i atrofični.
| Oblik lezije | Znakovi bolesti |
|---|---|
| Normotrofni. | Nokat zadržava svoju boju i snagu. Simptomi bolesti ograničeni su na pojavu mrlja na površini nokta. |
| Hipertrofična. | Nokat zadeblja, postaje neproziran i labav. S vremenom mijenja oblik i izgleda poput "ptičje kandže". Taj se fenomen naziva grifoza. |
| Atrofičan. | Uništavanje noktiju na nogama. Nokat postaje bez sjaja, mrvi se, a ležište nokta je otkriveno. S vremenom se ploča nokta može potpuno srušiti. |
Na mjestu prodora infekcije u nokat razlikuju se distalno-lateralna, proksimalna, totalna i površinska onihomikoza. Najčešća je distalno-lateralna onihomikoza. Ovo je opcija kada infekcija ulazi u nokat s njegovog slobodnog kraja i zahvaća slobodni rub nokta te se nokat previja desno i lijevo od ležišta nokta. U proksimalnoj verziji zahvaćen je rastni dio nokta nasuprot slobodnog ruba. U površinskoj verziji, gljiva utječe na cijelu površinu ploče nokta izvana. Izgleda kao fini bijeli prah rasut po površini nokta. Totalna varijanta je ishod bilo kojeg oblika, kada se gljivica proširila i cijeli nokat je potpuno zahvaćen.
Prvi znaci bolesti pojavljuju se na stopalu, jer tu dolazi do infekcije. Koža stopala se ljušti, prostori između prstiju postaju crveni, a može se javiti i svrbež. Prvi znakovi oštećenja nokta: pojava mrlja na ploči nokta. Točke mogu biti bijele, žućkaste ili plavocrne, što je tipično za plijesan. Nakon toga, gljivica prodire dublje, zahvaćeni nokat izgleda dosadno, zadeblja ili se mrvi. Zahvaćene su susjedne ploče nokta.
Kako bi se točno utvrdili uzroci bolesti, provodi se mikroskopija strugotina noktiju. Neki laboratoriji imaju priliku inokulirati ovaj materijal na hranjivi medij kako bi uzgojili i proučavali kulturu gljivica.
Kako se provodi tretman?
Liječenje gljivične infekcije treba započeti čim se prepoznaju početni znakovi bolesti. Istodobno, liječenje ne može započeti dok se ne potvrdi da je uzročnik bolesti gljivica. Ne smijete samo tako provoditi skupe i štetne tretmane za tijelo!
Liječenje gljivične infekcije uključuje niz mjera:
- uklanjanje zahvaćenog nokta;
- uzimanje antifungalnih lijekova;
- liječenje kreveta nokta s lokalnim sredstvima;
- dodatne metode liječenja: lasersko zračenje, fizioterapija, vaskularna sredstva.
Uklanjanje nokta provodi se kada je ploča nokta zadebljana, a lijekovi kroz nju ne mogu prodrijeti u subungualni sloj. Zahvaćeni nokat možete ukloniti posebnim flasterom. Ovo uklanjanje pacijent može izvesti samostalno. Posebna masa se nanosi na ploču nokta, učvršćuje se flasterom, a nakon dva dana se uklanja. Ploča nokta može se ukloniti struganjem sloj po sloj.
Međutim, dokazano je da je liječenje učinkovitije kada se nokat odstrani kirurški. Kirurg uklanja nokat u lokalnoj anesteziji. Ploča nokta obično se može ukloniti pomoću stezaljke. Uklanjanje nokta omogućuje značajno povećanje učinkovitosti terapije.
Liječenje antifungalnim lijekovima provodi se 3-6 mjeseci. Za lokalno tretiranje podnoktnog područja ljekarne imaju razne vrste pripravaka u obliku lakova, sprejeva i losiona. Poželjno je odabrati lijek s istim aktivnim sastojkom koji pacijent uzima oralno. Fizioterapija i vaskularni lijekovi nadopunjuju liječenje. Sve ove mjere omogućuju povećanje prokrvljenosti stopala i povećanje isporuke ljekovitih tvari na mjesto gljivične infekcije.
Čak i ako su svi simptomi nestali, 2 i 4 mjeseca nakon završetka liječenja potrebno je napraviti kontrolne pretrage kako bi se utvrdilo postoji li recidiv.
Razlozi neučinkovitog liječenja mogu biti različiti. Možda je gljivica neosjetljiva na lijek koji se koristi za terapiju. Događa se da se osoba ne pridržava u potpunosti medicinskih preporuka. Moguća je ponovna infekcija.
Onihomikoza stopala kod djece
Rizik od infekcije za dijete prvenstveno je povezan s gljivičnim infekcijama odraslih u obitelji. Djeca se često zaraze u bazenima. U djece imunološka obrana nije formirana, pa je rizik od infekcije za dijete veći nego za odraslu osobu. Istodobno, procesi regeneracije kod djece odvijaju se brže. Stoga nokti ponovno izrastu brže nego što se gljivice šire po njima, a dijete možda neće razviti bolest.
Kod djece se simptomi bolesti ne razlikuju od onih kod odraslih, a principi liječenja su isti. Prvi simptomi bolesti, kao i kod odraslih, pojavljuju se na koži stopala: svrbež, ljuštenje, vlaži se prostor između prstiju. I tek tada se infekcija širi na nokte na nogama.
Liječenje djece je nježno. Za dijete je moguće samo lokalno liječenje, bez upotrebe tableta, koje za malu djecu nisu bezopasne.
Kako bi se spriječilo da se drugi članovi obitelji zaraze od bolesnog djeteta, moraju se poduzeti posebne mjere. Cipele i igračke treba tretirati antisepticima, a posteljinu treba glačati vrućim željezom.
Gljivice kod žene koja doji opasne su za bebu. Ali liječenje u ovom slučaju moguće je samo lokalno, budući da antifungalni lijekovi prodiru u mlijeko tijekom dojenja. Ovo je štetno za dijete. Žena može završiti cijeli tijek liječenja kada odbije svoje dijete.
Sprječavanje gljivičnih infekcija stopala
Razlozi za ponovnu infekciju gljivicom često leže u činjenici da se ne provodi prevencija bolesti. Prevencija onikomikoze uključuje sljedeće mjere.
- Nosite udobne cipele od prirodnih materijala, osobito u vrućoj sezoni.
- Dnevno mijenjanje čarapa, čarapa, najlonki. Treba ih svakodnevno prati i, ako je moguće, glačati.
- U bazenu i sauni obavezno nosite papuče na nogama i ne hodajte bosi.
- Nikad ne nosite tuđe cipele – to je posebno važno za dijete.
- Svi alati za pedikuru i ručnici za stopala moraju biti pojedinačni.
Ako u obitelji postoji bolesnik s onikomikozom, potrebno je provoditi ciljanu prevenciju infekcije ostalih članova obitelji. Da bi to učinio, pacijent mora koristiti lokalne antifungalne agense: lakove, kreme, sprejeve. Pomažu u sprječavanju širenja spora kao uzročnika infekcije.
Bolesnikovu obuću i uloške potrebno je tretirati. Svaki komad obuće mora biti obrisan iznutra i izvana otopinom za dezinfekciju. To može biti 25% formaldehid ili 40% otopina obične octene kiseline. Postoji poseban sprej za antifungalno liječenje cipela. Nakon što su cipele obrisane, unutra se stavlja tampon i cipele se zamotaju u plastičnu vrećicu na jedan dan. Zatim morate svaki komad obuće obrisati amonijakom i prozračiti.
Bolesnik treba odabrati čarape i tajice od prirodnih materijala. Svaki put kada ih perete, morate ih kuhati sa sapunom i sodom 20 minuta. Otopina sapuna i sode priprema se na sljedeći način: 50 grama deterdženta se razrijedi u 10 litara vode i doda se 200 grama sode.
Prevencijom će se spriječiti obolijevanje članova obitelji i ponovna infekcija samog bolesnika.